Što smo naučili na projektu “Umreženi u krizi” u prvih pola godine?

Slika - clanak 5
1
Umreženi u krizi

Projekt “Umreženi u krizi” ima dvije cjeline: Prva cjelina je usmjerena na kapacitiranje udruge kako bi mogli pružiti bolju podršku obiteljima u krizi, dok je druga cjelina usmjerena na podršku obitelji: istraživanje potreba i organizaciju malih akcija solidarnosti.

Nakon pola godine projekta, završili smo s prvom cjelinom koja je činila niz edukacija.

Dio edukacija bio je usmjeren na administrativne, financijske i zakonodavne aspekte vođenja udruge, volontera i projekata. Na drugom dijelu edukacija učile smo i promišljale o našem radu u udruzi i s korisnicima u kontekstu krize: kako se postaviti u samoj udruzi i timskom radu, kako raditi s ranjivim obiteljima, kako brinuti o sebi.

Učenje je prije svega subjektivan proces, pa na ovom mjestu, umjesto navođenja svih tema i opisa edukacija, najbolje što možemo napraviti je prenijeti subjektivne doživljaje onog što smo naučili:

SUBJEKTIVNA CHECK LISTA EMINOG PROCESA UČENJA:

  • Organizacije civilnog društva troše jako puno papira koji se zatim gnijezde u velikom broju šarenih registratora. Najam podruma za registratore treba ozbiljno razmotriti kao moguć unosan biznis. Šalu na stranu, Mirela Despotović iz Centra za civilne inicijative i partneri na projektu IKS Petrinja i Ambidekster pomogli su nam u izradi standarda administrativnog vođenja udruge. Uz njihovo vodstvo, još smo više osvijestile i kako je uloga volontera i volonterki u udrugama neprocjenjiva. EMA već ima volonterke na koje se možemo osloniti, predstoji nam da im pružamo što više mogućnosti učenja, povezivanja i novih iskustava.

  • Mentalno zdravlje nije samo domena psihijatara, psihologa i onih koji ne mogu funkcionirati u svakodnevnom životu, ono se tiče se svih nas i utječe na sve pore društva. Krizu treba shvatiti kao priliku da osvijestimo kako ne smijemo čekati predugo prije nego se pobrinemo za sebe i druge. Osvještavanje ovih procesa, kako prepoznati znakove stresa i traume i kako pružiti „prvu pomoć“ mentalnom zdravlju naučila nas je Tea Brezinšćak iz Centra za zdravlje mladih na edukaciji „Neposredan rad s korisnicima koji su preživjeli stres, traumu ili gubitak“.

  • U udrugama u kojima postoji tim angažiranih i povezanih pojedinaca, kriza može značiti priliku za razvoj tima, kao što je Sabina Stipanec Grgić iz partnerske organizacije IKS Petrinja pokazala na edukaciji o upravljanju timovima u vrijeme krize. Briga o ljudima, fleksibilnost u organizaciji, opraštanje grešaka (u stresu je nemoguće na miru sagledati i planirati aktivnosti) su važne stavke prilikom procesa razvoja pojedinaca, tima i udruga.

  • Briga o najranjivijim skupinama odvija se daleko od naših očiju, daleko od centara naših mjesta. Ivana Buljan Babić iz partnerske organizacije Ambidekster podijelila je s nama kako u praksi izgleda rad s ranjivim obiteljima. Shvatile smo da se u krizi podrška najranjivijima suštinski ne mijenja: udruge se i dalje se svakodnevno bore s time da osiguraju najosnovnije uvjete za život i preživljavanje siromašnim i socijalno isključenim pojedinicima i obiteljima. Samo „mala“ razlika: to je još više otežano u vremenu krize.

  • Kada radimo s ljudima, briga o sebi je preduvjet bilo kojeg kvalitetnog odnosa i rada. Brigom o sebi dajemo sebe drugima, osvještavanjem naše motivacije, osjećaja, misli, svoje uloge stručnjaka, našeg viđenja onih kojima pomažemo postajemo bolji pomagači. Kroz ovaj proces osvještavanja vodila nas je Ivana Habuš Kraljević, Koordinatorica EME na edukaciji Briga o stručnjaku pomagaču u vrijeme krize.

Udruge preuzimaju na sebe velik dio brige o najranjivim i najisključenijim građanima i obiteljima. Dostupnije i fleksibilnije mogućnosti za financiranje udruga vrijedno je (daljnje) borbe svih nas.